Učinkovito učenje odraslih
Učenje djece i učenje odraslih uvelike se razlikuje. Odrasli su, za razliku od djece, već stekli određena znanja i životna iskustva. Često se postavlja pitanje što odrasle motivira na učenje: radoznalost ili potreba da nešto učine?
Odrasli žele samostalnost u procesu učenja i praktičnost, traže svrhu te su češće usmjereni prema cilju. Uobičajeni ciljevi su napredak u karijeri, mogućnost povećanje primanja i razvoj. Istraživanja pokazuju da povezivanje jasnih ciljeva s učenjem omogućuje da se učenje odvija lakše i brže.
Bloomova taksonomija odnosi se i na učenje odraslih, ne samo djece, pa je tako nužno pažnju posvetiti kognitivnoj i psihomotornoj domeni te M-Learningu, koji mogu biti korisni trebamo li na radnom mjestu nešto naučiti druge (suradnike, mlađe kolege, podređene) ili učiti nešto sami.
Što je Bloomova taksonomija
Benjamin Bloom je bio obrazovni psiholog. On i drugi stručnjaci 1956. godine razvili su Bloomovu taksonomiju kognitivne domene. Svrha taksonomije bila je utvrđivanje obrazovnih ciljeva učenika kako bi se mogao ocjenjivati njihov rad. Bloom i njegov tim otkrili su tri područja: kognitivnu, afektivnu i psihomotornu domenu.
Bloomova taksonomija znanja je danas općeprihvaćena taksonomija za vrednovanje ishoda učenja.
Predstavlja oblike učenja koji se dijele na kognitivnu (znanje), afektivnu (stavovi) i psihomotornu (vještine) kategoriju. Edukatori, bilo djece ili odraslih, trebaju biti svjesni povijesti teorije te njene promjene kroz vrijeme.
Fokus Bloomove teorije je hijerarhija učenja. Prema toj hijerarhiji učenici savladavaju određenu razinu učenja prije nego prijeđu na sljedeću. Možemo je usporediti i s penjanjem po stepenicama, korak po korak. Prema ovoj teoriji edukatori koriste taksonomiju za usmjeravanje učenika do viših razina razmišljanja i razumijevanja. Bloomove tri domene zajedno stvaraju ishode učenja, vode aktivnosti procesa učenja te razvijaju učinkovito procjenjivanje. Svaka je domena raščlanjena na određene kategorije s određenim ponašanjima, aktivnostima i primjerima riječi po kojima se prepoznaje da su učenici ovladali određenu razinu.
Kognitivna domena koristi se u većini aktivnosti učenja i kombinira se s učenjem u psihomotornoj i afektivnoj domeni.
Psihomotorna domena je uslijedila 1972. godine, a afektivna 1973. Psihomotorna domena bavi se razvojem i upotrebnom motoričkih sposobnosti. U područje te domene spada sposobnost govora, pisanja, čitanja, crtanja, pjevanja, sviranja na glazbenom instrumentu, rukovanje alatom i strojevima. Često je previđena i žrtvovana u korist kognitivne domene. 1950-ih godina kad je razvijena kognitivna domena psihomotorna domena je izostala, a tumačenja kažu da je to iz razloga što je potreba za procjenu psihomotornih vještina u učenju bila malena. Elizabeth Simpson 1972. godine razvija prvo razumijevanje psihomotorne domene. Nakon toga uslijedio je i razvoj ostalih klasifikacija psihomotornog područja.
Više o planiranju učenja u području kognitivne i psihomotorne domene sljedećom prilikom.
Da rezimiramo…
Način na koji uče odrasli se uvelike razlikuje od načina na koji uče djeca obzirom da odrasli već posjeduju određena stečena znanja i životna iskustva. Stoga odrasli u učenju žele samostalnost, teže određenom cilju te traže svrhu. U planiranju i provedbi učenja tj. obuke ili treninga odraslih treba voditi računa ili uzeti u obzir i planiranje učenja u područjima kognitivne i psihomotorne domene tj. važnosti modela pamćenja i raznih konceptualnih modela s jedne strane te grube/fine motorike i verbalnih i neverbalnih vještina s druge strane.
Više o načinima učenja odraslih za ostvarenje osobnih i poslovnih ciljeva možete saznati u e-learning modulu Učinkovito učenje odraslih iz „Ciklusa vještina zaposlenika 21. stoljeća“.
Više informacija, kao i pregled online edukacija možete pronaći na www.avus.hr , a ukoliko imate pitanja, komentare ili trebate dodatne informacije, slobodno nas kontaktirajte OVDJE.