Današnju svakodnevnicu u prodaji čine: isti strojevi za proizvodnju, ista oprema, iste sirovine, isti proizvodi, isto tržište i isti klijenti.
Kako se onda razlikovati i nadmašiti konkurenciju?
Jedini čimbenik razlikovanja može biti sposobnost ljudi, izgradnja njihovih vještina i razvoj talenta.
Pojam “cjeloživotno učenje” ili “ulaganje u ljudske potencijale” učestalo se pojavljuje u medijima, objavljenim planovima dugoročnog razvoja tvrtki ili smjernicama Europske unije, no koliko se to zaista čini?
Rezultati istraživanja koje je proveo MojPosao na temu edukativnih potreba i ponude u Republici Hrvatskoj (travanj 2007.): poslodavci načelno priznaju važnost educiranja zaposlenih, no od ispitanih, njih 45% priznaje kako ne ulaže dovoljno u edukaciju, iako im je potrebna. Isto istraživanje ukazuje kako 58% zaposlenih uopće nema ili ima jedan sat edukacije koju plaća poslodavac! S druge strane, na primjer IBM-ovi novi prodajni predstavnici svake godine provedu 15 % vremena na usavršavanju.
Prema izvještaju Svjetske banke (izvor: Jutarnji list, 29.08.2009.) u Hrvatskoj postoji veliki jaz između vještina koje se nude i potreba gospodarstva.